Može da poraste do 60 cm u visinu i širinu. Spada u epifite, što znači da se ona svojim korijenjem kači za korijen neke  druge biljke (obično neko drvo), umesto što raste sama. Epifite nisu paraziti i ne izazivaju nikakvu štetu kod domaćina. Guzmaniju možete posaditi i u saksiji. Pošto je njen korijen više svojevrsno „sidro“ nego izvor vode i minerala, ako je zemlja previše meka i ako ima previše vode, korijen će lako istruliti. Ovaj problem možete izbjeci na nekoliko načina. Koristite saksije i zemlju sa najboljom drenažom kako bi se omogućio adekvatan protok vazduha. Možete kupiti i zemlju specijalizovanu za biljke iz porodice bromelija ili sami praviti mešavinu od tresetnice, vermikulita i kore drveća. Truljenje korijena ćete izbjeci i određenim tehnikama zalivanja. Obavezno ostavite zemlju u saksiji da se sasvim osuši prije nego što opet zalijete biljku.

 

Ne zaboravite ni da je biljka prilično teška. Obavezno nečim pričvrstite saksiju kako se ne bi prevrnula. Guzmanija uzima vodu i preko stabljike i lišća, a ne samo preko korijena. Možete sipati po malo vode na mijesto gdje se lišće spaja i formira oblik nalik posudi, blizu dna biljke. Nikada ne sipajte vodu na listiće u boji niti na cvijet. To će biljki dosta skratiti život.

 

Guzmaniju ne bi trebalo držati na temperaturama nižim od 15°C, a najbolje je da je držite na temperaturi između 21 i 26°C. Njoj prija i vlažan vazduh. Kao i većina drugih bromelija, guzmanija tokom svog životnog vijeka samo jednom cvijeta. Cvijet drugo traje, a zatim biljka počinje da odumire. Zdrava biljka će imati mladice prije nego što uvene. Možete uzeti ove mladice i presaditi ih u druge saksije, ili ostaviti ih da rastu „zakačene” za prvobitnu biljku. Guzmanija je biljka koja zahtijeva relativno malo njege, a njeni jarki listovi će vam osvijeziti  prostor.