Fuksiju je otkrio Charles Plumier krajem 17. vijeka na karipskom ostrvu Hispaniola (današnji Haiti). Zajedno sa poznatim njemačkim botaničarem Leonhardom Fuchsom dao joj je ime koje i danas nosi.

Već u 18. vijeku prelepa fuksija je iz Meksika donijeta u Englesku, da bi odatle osvojila čitav evropski kontinent.

Fuksija nas često asocira na dijetinjstvo i terase naših baka koje je krasila u visećim saksijama, te je opravdano dobila epitet kraljice balkona. Međutim, ne treba zaboraviti da u svijetu postoji preko 2.000 vrsta ovog cvijeta. Pojedine rastu u vidu žbuna ili uspravno. 

Iako joj ne treba posebna pažnja, morate se pridržavati određenih pravila kako biste u potpunosti uživali u ovom čarobnom cvijeću.

Kao i većina biljaka, fuksija ne voli direktne sunčeve zrake. Zapravo, pod jakim suncem listovi će izgorjeti, a cvijet propasti. Zbog toga je poželjno da joj pronađete sjenovito mijesto na terasi, ali zaštićeno od vijetra. Dok u zatvorenim prostorijama najbolje je da je držite pored zapadnog ili istočnog prozora, pri čemu vodite računa da nije izložena promaji.

Imajte u vidu da kada jednom smestite saksiju ne smijete je više premještati. U protivnom biljka će odbaciti svoje čarobne cvijetove.

Fuksija se presađuje samo u novembru. S obzirom na to da nema jak korijen nije potrebna velika saksija. Dovoljno je da je presadite u za dva broja veću, pri čemu koristite baštensku zemlju i zemlju za cvijeće.

Orezivanje se vrši u proljeće, tačnije nakon uklanjanja zaštitnog sloja sa korijena vrata. Reznice koje ste otklonili možete iskoristiti za razmnožavanje. Stavite ih u vodu ili rastresiti supstrat. Kada se pojavi mali korijen posadite ih u saksije.